19 April 2008

Posle dužeg vremena

Poslednji put sam se oglasio na ovom mestu 26. Novembra 2007. Posle nekoliko putovanja, meditativnih nedelja, seminara, predavanja i meditativnih provera došlo je do nekih novosti o kojima želim moje čitaoce da obavestim.
Svi termini o meditativnim proverama će ubuduće biti objavljeni na ovim stranicama kao i svi seminari i ostale aktivnosti vezane za lični razvoj.
Novogodišnji praznici se mogu proslaviti na različite načine i verovatno je najneobičniji otići na jednu meditativnu nedelju koja pritom traje punih deset dana. Jednu takvu nedelju sam organizovao od 26. decembra do 6. januara. Umesto da pišem o onome što je na učesnike ostavilo duboki trag, trenutak je da saopštim šta je na mene najviše uticalo.
Izvesno je da ima mnogo puteva ka izmenjenim stanjima svesti ali se retki pitaju koja su to izmenjena stanja svesti u smislu ličnog razvoja. Na pomenutoj meditativnoj nedelji sam pokušao da jedno od tih stanja približim mojim učesnicima. Sproveo sam jednu čajnu ceremoniju čiji je zadatak bio da sve prisutne uvede u jedno vedro, rasterećeno stanje svesti koje će ostati dugo u sećanju i o kome će se još mnogo pričati. Imao sam pritom dva puta na izboru: prvi je bio da se za sprovođenje čajne ceremonije dobro pripremim i unapred isplanirano učinim a drugi da se prepustim trenutku i sve improvizujem. Odlučio sam se za drugi put, verujući da ću tako bolje iskoristiti ono što svaki trenutak donosi sa sobom kao šansu za "FLOW" što mi je omogućilo da ne budem opterećen pitanjem da li ću sve izvesti po planu već da se prepustim trenutku i sledim sopstvenu ideju.
A ideja je bila da sebe neprekidno iznenadjujem, što je još više iznenađivalo prisutne tako da su se odlučili da i sledeću novu godinu provedu na jednoj meditativnoj nedelji, opravdavajući svoju odluku obrazloženjem da tako bar mogu da izbegnu ona silna prejedanja i odbijanje svih onih koji sa njima zele nešto da popiju pod izgovorm nazdravljanja.

26 November 2007

Prenošenje učenja

Kao što sam obećao u prethodnom prilogu, opisaću u ovom kako je učenje individualne meditacije uspelo la preživi deset vekova iako se uvek prenosilo usmenim putem sa jedne osobe na drugu.
Jedno od osnovnih takozvanih funkcionalnih pravila je uvedeno u individualnu meditaciju jos u devetom veku iako meni nije poznato kada. Pouzdano je da se to desilo izmedju 830. i 850. godine i da pravilo potiče od prva dva učitelja. Jedan od njih je bio osnivač individualne meditacije koji je dobio ime Bez Doma u manastiru Šaolin a drugi njegov najbolji prijatelj Bong Doi.
Prvo funkcionalno pravilo individualne meditacije glasi da u učenju nema dogmi. Čak ni pravilo da nema dogmi ne bi trebalo shvatati kao dogmu, jer ako se bilo kada pokaže da je za razvoj ličnosti bolje imati dogme onda će i to funkcionalno pravilo biti zamenjeno nekim drugim koje će regulisati korišćenje dogmi.
Na pitanje, zašto se učenje prenosilo uvek samo na jednog naslednika a ne na nekoliko istovremeno odgovor je jednostavan: Samo jedna osoba je mogla da preuzme učenje i vodi računa o njemu obezbedjujući homogenost učenja. Već kod dva učitelja bi se razvila dva pravca tako da bi se učenje vremeno pretvorilo u sve veći broj pravaca, što bi dovelo do pada kvaliteta učenja. Pošto je uloga nosioca linije bila da proveri da li učenje odgovara potrebama ličnog razvoja njegovih savremenika, prvi zadatak se sastojao u proveri učenja, što je podrazumevalo i proveru u smislu saglasnosti učenja sa postojećim znanjem i naučnim otkrićima. Tako se učenje razvijalo i usavršavalo iz generacije u generaciju što znači da trenutno raspolažemo onim izdanjem učenja koje je najpovoljnije za lični razvoj u odnosu na njegovo ukupno postojanje.
Svaki čuvar linije formira prvo jedan odbor od nekoliko osoba koje imaju zadatak da brinu o svim sadržajima učenja i konzerviraju ga sve dok sledeći čuvar linije ne preuzme odgovornost za učenje. Preuzimanjem učenja on se istovremeno obavezuje da proveri učenje i da ga ako je potrebno prilagodi nivou znanja i duhu vremena u kome zivi a zatim da formira novi odbor za konzerviranje učenja, da prenese znanje na članove tog odbora i na kraju da pronadje novog čuvara linije i da na njega prenese sve što zna. Osim toga svaki čuvar linije je obavezan da zna sve o meditaciji kao sredstvu ličnog razvoja u okviru svih velikih tradicija, jer se samo tako može odrzati najviši mogući nivo kvaliteta učenja.
Ako čuvar linije umre pre nego što prenese učenje na njegovog naslednika, tu ulogu preuzima odbor koji ne sme da menja učenje vec samo da ga stavi na raspolaganje sledećem čuvaru linije u konzervisanom obliku, tako da sledeći čuvar linije ponovo može da proveri učenje, da ga po potrebi usavrši i stavi na raspolaganje čovečanstvu.
Jasno je da je učenje individualne meditacije elitno, jer je dostupno samo malom broju onih srećnih ljudi koji imaju priliku da dodju u dodir sa učiteljima individualne meditacije, da ih razumeju i budu spremni da iskoriste jedinstvenu šansu koja im se ukaže, jer samo tako se nalaze neprekidno na vrhu najviše planine sa koje mogu da se vinu u nebo.
O tome kako se može naučiti letenju pisaću u sledećem prilogu!

25 November 2007

Još malo o individualnoj meditaciji

Pre dva dana me je posetila jedna operska pevačica sa kojom sam pripremao trening za "sales force" sto bi se moglo prevesti kao "prodajna snaga" jedne firme za proizvodnju i prodaju muške mode. Upoznao sam je pre nešto manje od dve godine u jednom kafeu u Štutgartu i tada smo razgovarali o budizmu i individualnoj meditaciji. Priznala mi je da me tada nije baš najbolje razumela jer je stalno pokušavala da pronadje u onome što sam joj objašnjavao budističke ideje i svrstala me je u jednog od zastupnika budizma. Znala je da u budizmu ima mnogo pravaca koji se značajno razlikuju jedni od drugih tako da joj nije bilo teško da individualnu meditaciju podvede pod svoju misaonu šemu. Suočen sa njenim nerazumevanjem započeo sam razgovor tako što sam prvo pažljivo saslušao svako postavljeno pitanje i pokušao da ga odgovorim što jednostavnije i jednoznačno. U ovom prilogu izlažem upravo one rezultate našeg razgovora koji unose više jasnoće u istoriju i razvoj individualne meditacije.
U vezi sa odnosom individualne meditacije prema religijama se razvila interesantna diskusija. Osnovno pitanje je bilo da li pripadnost jednoj religiji isključuje mogućnost da se ide putem individualne meditacije. Odgovor je da je put individualne meditacije nezavisan od religiozne pripadnosti jer se meditativnim tehnikama u okviru individualne meditacije unapredjuju filogenetski najmladje funkcije svesti označene kao koncentracija, oštrina uma, kreativnost i snaga uma. Ako neko razvije sopstvenu koncentraciju do nivoa na kome može da nesmetano usmeri pažnju na jedan pojedinačni objekat ili proces i da je zadrži na tom objektu tokom nekoliko minuta bez ulaganja velikog napora, onda tu vrstu koncentracije označavamo lakom koncentracijom i ona je preduslov za sticanje savršene oštrine uma. Ako je osoba u stanju da raščlani jednu složeniu celinu na njene sastavne delove do najmanjih sastojaka i da ih istovremeno nepristrasno posmatra u sopstvenoj svesti govorimo o slobodnoj oštrini uma. Treći stub ličnog razvoja je označen kao kreativnost - sposobnost da um proizvodi sadržaje sa kojima još nije došao u dodir, dakle da stvara nešto novo, do tada još ne doživljeno. I na kraju četvrta funkcija svesti se naziva snagom uma i može se razviti do takvog nivoa da je nazivamo savršenom snagom uma. Spretnim korišćenjem navedenih sposobnosti onaj koji se nalazi na putu ličnog razvoja može u znatnoj meri ulepšati sopstveni život jer se tako osposobljava da sopstvenu sudbinu dobrim delomzameni namerom, naročito ako koristi navedene stubove svesti da bi shvatio na šta može uticati i kako da to izvede.
Osobe sa visoko razvijenom koncentracijom, perfektnom snagom uma i savršenom oštrinom uma biće u stanju da se posvete sopstvenoj veri mnogo svesnije od onih koje prate put utonule u mlaki trans svakodnevice i žive od danas do sutra čekajući da im se desi nešto lepo u životu dok ne dodju do njegovog kraja i uberu plodove vere koju su praktikovali kao naviku bez žara. Drugim rečima individualna meditacija, ako uopšte utiče na veru može samo da pomogne osobi koja veruje da veruje svesnije.
Isti je odnos izmedju individualne meditacije i psihoterapije. Pošto terapijski efekti zavise od sposobnosti osobe da jasno misli, da se dobro koncentriše i da se odupre onim sadržajima koji bi mogli da pogoršaju njeno emocionalno stanje, terapijski pravci koji su namenjeni rešavanju emocionalnih i praktičnih životnih problema mogu postići još bolje terapijske rezultate ako klijent raspolaže odgovarajućim sredstvima za bolje korišćenje terapijskih metoda, a to su koncentracija, oštrina i snaga uma.
Moja sagovornica, inače učenica Lame Ole Nidala je shvatila i - što je još važnije - prihvatila ovo obrazloženje, jer je zaključila da bi bilo dobro raditi na sva tri stuba svesti kako bi se što pre došlo do konačnog uvida u prolaznost svih stvari i time prevazišlo prianjanje što bi za posledicu imalo oslobadjanje od patnje.
Sledeće pitanje se odnosilo na prenos individualne meditacije sa jednog čuvara linije na sledećeg. Kada je saznala da je uvek postojao samo jedan čuvar linije, pitala se zašto i zar to nije dovelo u pitanje preživljavanje celog učenja, jer se uvek moglo desiti da jedan čuvar linije umre pre nego što stigne da prenese učenje na svog naslednika.
O tome u sledećem prilogu!

21 November 2007

Filozofija individualne meditacije

Pre nego što sam počeo da pišem ovaj prilog pitao sam se danima da li ću uspeti da opišem dovoljno jasno ono što podrazumevam pod filozofijom individualne meditacije, jer od toga konačno zavisi i kako će se odnositi prema učenju oni koji čitaju ove redove. Na kraju sam došao do zaključka da je najjednostavnije ali verovatno i najbolje opisati hronološki kako je individualna meditacija promenila moj i živote onih koji su počeli da je praktikuju. Prvi pravi kontakt sa individualnom meditacijom doživeo sam kada mi je Dhaly Charma dao prvo uputstvo za meditaciju. Pitao me je da li bih želeo da me uvede u svet meditacije preko jedne ceremonije ili direktno. Pošto sam želeo da doživim dejstvo čiste tehnike, odlučio sam se za meditaciju bez rituala. Posle izvesnog vremena sam shvatio, kao uostalom i svi koji krenu tim putem, da mi ne polazi za rukom da pažnju držim prikovanu za meditativni zadatak ali sam, sledeći uputstvo mog učitelja, neprekidno pokušavao da meditiram onoliko dobro koliko sam mogao, što me je uvelo u jedno vrlo specifično stanje svesti koje bih sada označio postojanjem ni bez misli ni sa mislima, već kao da sam doživljavao istovremeno obe stvarnosti, stvarnost punoće svega ali uz odsustvo svega što bi se moglo označiti kao nešto. Iz želje da produbim i ponovim isto iskustvo provodio sam vreme predvidjeno za meditaciju tokom narednih meseci u stanju letargičnog čekanja da se ponovo desi nesto tako značajno i prijatno ali se doživljaj onoga što sam smatrao uspešnom meditacijom nije ponovio. Kada sam pitao Dhaly Charmu šta da uradim da bih meditirao bolje, počeo je da me pita da li se nešto promenilo u meni i u mom životu tokom poslednjih nekoliko meseci nezavisno od meditacije, što me je navelo da razmišljam o eventualnim promenama i shvatio sam da su se neke značajne već desile. U mene se uselio duboki unutrašnji mir kao jezero sakriveno izmedju visokih planina u kome se ogleda nebo i mogao sam lakše da pripadam svakom trenutku u kome sam se nalazio. Dok sam ranije živeo ili u sećanjima na nešto ili u želji da se nešto desi, shvatio sam da me je meditacija oslobodila podeljenosti na dva bića, jednog koje je žudelo za nečim i drugog koje se poistovećivalo sa objektom žudnje i tako gubilo sebe. Izgubila su se oba bića a umesto njih se rodilo novo koje sam označio kao biće trenutka koje se prepoznavalo kao isto biće iz trenutka u trenutak na liniji vremena. Tako sam otkrio prvi aspekt filozofije individualne meditacije - njenu banalnu praktičnu korist, što bi moglo i da se označi za one koji se rado "stručno" izražavaju kao "utilitarna dimenzija individualne meditacije". Znatno kasnije sam postavio sebi i ono čuveno pitanje o smislu života sa kojim se suočavamo već tokom puberteta i prvi pravi uvid se odnosio na promenu odnosa prema smislu sopstvenog života. Umesto da i dalje verujem da treba pronaći životni smisao, što je počivalo na uverenju da smisao postoji sam po sebi, zapitao sam se kako bih mogao smisaono da živim ako ne bi bilo ničega što bi moglo da se pronadje i shvatio da već samim postavljanjem takvog pitanja dolazim do saznanja koje menja život. Umesto da i dalje tražim ono što ne znam da li postoji, počeo sam da se pitam kojim aktivnostima i sadržajima bih želeo da ispunim život tako da u jednom trenutku mogu mirno da konstatujem: telo se potrošilo od života kao što se potroše i najbolje cipele posle dugih godina provedenih na putu i vreme je da ga napustim, kao što se i iznošene cipele zamenjuju novima a da bih istupio iz života sa pravom željom da to i uradim i bez žudnje da i dalje živim, bilo bi dobro da ceo život ispunim onim sadržajima koji se mogu prekinuti u svakom trenutku i za to sam imao samo dve mogućnosti: prva je bila da se povučem u samoću i čekam da prodje vreme ne čineći ništa a druga da život proživim kao skup dogadjaja toliko savršenih po sebi da se mogu uporediti sa perlama iz kojih nastaje ogrlica za koju nije bitno da lie je duža ili kraća jer se u svakoj perli ogleda svaka sledeća. Ako na taj način dodjem do kraja života onda ću prepoznati i pravi trenutak u kome će cipele postati previše udobne i komotne što će biti znak da se poslednje životno godišnje doba završilo i da je došao trenutak odlaska pre nego sto se prolećna visibaba pomoli ispod zakasnelog snega. Odlučio sam se za drugu varijantu i počeo istovremeno da verujem u smisao onoga što jeste i da činim ono što sam verovao da je smisaono.

17 November 2007

Jedan meditativni dan

U Novom Sadu sam 6. Novembra ove godine održao jedan meditativni dan sa grupom od 50 učesnika. Pošto sam već ranije opisao šta jedan meditativni dan donosi, izneću ovde samo moje utiske. Ako me neko od čitalaca pita kakva je svrha opisa subjektivnih utisaka, ne mogu da odgovorim na to pitanje. Pošto se odgovori obično naknadno nametnu, tek kada se nekom akcijom proizvede odredjeni efekat, verovatno će i meni postati jasno zašto sam pisao o utiscima sa jednog meditativnog dana tek kada završim ovaj tekst, što verovatno znači da će i čitaoci doći do istog odgovora ako uspeju moje utiske da prepoznaju kao svoje.
Prostor u kome smo meditirali bio je izvanredan - ne samo zato što je odgovarao kriterijumima individualne meditacije, već što sam ga doživeo kao topao zbog drvenog poda i velike grupe smestene u zatvorenom prostoru. Drugi značajan činilac dobrog raspoloženja su bila lica koja sam sreo, meni manje ili više bliska ali sva puna radosnog iščekivanja tako da se dobro raspoloženje brzo proširilo i pretvorilo u nevidljivi oblak u kome smo se tokom celog dana kupali i imali doživljaj tolike bliskosti kao da smo nedelje proveli zajedno.
Kada sam počeo da tražim ritam prvim stidljivim udarcima prstiju po opnama velikog bubnja doziveo sam i bubanj i njegov zvuk kao nešto moćno. Imao sam utisak da se zvuk lagano budi, ustaje i proteže po prostoru kao velika lenja mačka koja se postepeno pretvara u igračicu iz jedne indijske priče. Zvuk je prvo zastao u prostoru kao da se pita kuda da krene a zatim se rasplinuo i usmerio prema svima, dodirnuo ih i na kraju počeo da se izliva prema njima i prema meni preplavljujuci nas svojom snagom, dubinom i vibracijom. Ritam se nametnuo kao odjek dolazeći od grupe prema meni i poveo me sa sobom tako da mi nije preostalo nista drugo već da mu se predam i da ga pratim, što se i desilo dok nije počeio da se ubrzava i prvo pretvara u reku sastavljenu od kapi koje se neprekidno sreću i mešaju a zatim u beskrajni niz perli koje se sudaraju u prostoru dok ne pronadju pravi put i oblik da bi se na kraju toliko približile jedne drugima da su me prisiljavale na koncentraciju koje vise uopšte nisam stizao da budem svestan već je sve postajalo jedan jedini tok.
Meditacije hodanja su delovale slično. Dve grupe su formirale dva paralelna sveta u zatvorenom prostoru hodajući po istim pravilima, nekada savrseno uskladjene jedna sa drugom a nekada toliko samostalne da su se doživljavale kao odvojene kilometrima ili visokom planinom dok se u stvarnosti izmedju njih nalazio razmak ne veći od jednog metra ispunjenog šumom stopala koja su se pažljivo spuštala na drveni pod. Meditacije sedenja su odisale tišinom dok se jesenji mir prenosio spolja sa opadajućeg lišća na ljude u sali i prekrivao ih kao što sneg u ravnici bešumno prekriva tragove. Iako sam pripremio predavanje o značaju meditiranja u jesen ispričao sam priču o ličnom razvoju. Dok se priča odvijala doživeo sam je kao paukovu mrežu sazdanu od niti pravljenih mojim rečima i mesta na kojima se susreću a ta mesta smo bili svi mi koji smo odabrali sedenje i ćutanje u zatvorenom prostoru kao način da provedemo dan umesto izlaska u šumu ili park. Povezani u jedno shvatili smo da je vreme da odemo i napustimo nevidljivi oblak tek kada nas je kretanje ispred sale podsetilo da posle nas jos jedna grupa treba da udje u naš prostor i iskoristi dobro raspoloženje koje je ostalo iza nas.

28 October 2007

O putevima i kako ih koristiti

Zamislite da putujete brodom preko debelog mora i da skočite u vodu upravo kada se brod nalazi na sredini, izmedju dva kontinenta. Svuda oko vas je magla i ne znate sta se sve u njoj krije. Brod sa koga ste skočili je otplovio dalje i ostavio vas sa dovoljno hrane i u jednom odelu sa vazdušnom izolacijom tako da ste zaštićeni od hladjenja. Imate samo dve mogućnosti: ili da počnete da plivate i tako stignete nekuda ako pre toga ne potrošite zalihe ili vas ne pojede ajkula, ili da se prepustite vodenim strujama i tako negde stignete ako pre toga ne završite u zelucu ajkule. Šta biste uradili?
Oni koji se odluče da preduzmu nešto pogodni su za put duhovnog razvoja a oni koji odluče da sačekaju verovatno će jednog dana završiti pred televizorom grickajući slane stapiće i kikiriki uz pivo, rakiju i kafu i poprimivši u medjuvremenu oblik ogromnog zivog krompira na kauču. Ovaj tekst je namenjen i jednima i drugima – prvima da bi shvatili kako još bolje mogu da se orijentišu u zivotu i donesu ispravnu odluku kojim putem da krenu dalje a drugima da bi shvatili koliko im je lepo samim tim što vode život po uzoru na Oblomova ne radeći ništa jer – ako su ikada dolazili u iskušenje da ipak nešto promene u životu – doći će do zaključka da su napor koji bi morali da ulože u lični razvoj i neizvesnost koja bi ih očekivala na svakom od puteva prosto nepodnošljivi tako da će moći samo da čestitaju sebi na ispravnoj odluci i da se nagrade još jednim pićem buljeći i dalje u ¬'električnu uspavanku'.
Postoje četiri konstruktivna puta u budućnost: prvi je onaj svima poznati koji se ispoljava na dva načina, kao put ka Bogu ili put ka sebi. Ako krenemo ka Bogu opredeljujemo se za jednu od religija zasnovanih na verovanju u Boga a ako krenemo ka sebi, izabraćemo Budizam. Drugi put se odnosi na traganje za pravim putem i pogodan je za one koji veruju da je već traganje za ispravnim putem pravi smisao zivota. Treći podrazumeva gradjenje sopstvenog puta a četvrti je put majstora. Ako imamo pravog majstora, doći ćemo do kraja i usavršiti ga a ako umesto pravog sledimo onoga koji sebe naziva majstorom ali nema ni znanje ni savršenstvo koje se moze prepoznati, osećaćemo se na kraju zivota kao oni koji su potrošili život na gledanje televizije.
Pošto je život još uvek kratak (iako nam istraživači obećavaju da ćemo živeti bar devedeset godina ako se u medjuvremenu ne razbolemo od neke smrtonosne bolesti) verovatno nam je za ispravan izbor ipak potreban pravi majstor – ma kako da nam se ne dopada ta ideja, predstoji nam prihvatanje jedne od dve mogućnosti – ili da pronadjemo pravog majstora ili da izgubimo sebe.
O svemu ostalom zaključite sami!

25 October 2007

O meditativnom danu i isceljenju

Ima nekoliko oblika povlačenja iz svakodnevnog života. Zainteresovani čitaoci mogu o njima više saznati u knjizi "Kako ukrotiti slona i majmuna". Najlakši za sprovodjenje je meditativni dan.
Obično se meditativni dani održavaju u jesen i proleće a za to postoji i poseban razlog: ta dva godišnja doba su nestabilnija od zime i leta jer se tokom njih dešava dramatična promena temperature praćena promenama u prirodi, što može da utiče na one koji meditiraju kao ometajući faktor. Tokom jednog meditativnog dana se energetski nivo i emocionalno stanje vežbača mogu dovesti u optimalno stanje i stabilizovati. Osim toga obično se vežbačima održi i jedno predavanje u kome se detaljnije objasni uloga grupne meditacije.
Najčešće se tokom meditativnog dana kombinuju meditacije sedenja sa meditacijama hodanja. Meditativni dani se mogu održavati po unapred pripremljenom planu ili pod vodjstvom učitelja. Ako učitelj organizuje i vodi meditativni dan, on održi i jedno do dva predavanja, čime se onima koji meditaciju koriste kao put ličnog razvoja omogućava da istovremeno idu putem znanja i putem prakse. Učitelj je u stanju (ako se radi o osobi od znanja) da prepozna koje meditacije u najvećoj meri odgovaraju svim učesnicima meditativnog dana vodeći računa o trenutnim uslovima svih učesnika, o njihovom zdravstvenom stanju i njihovim kratkoročnim ciljevima i obavezama. Obično je poslednji deo programa posvećen odgovorima na pitanja učesnika i davanju dodatnih uputstava za ispravno meditiranje, pod uslovom da se tokom dana pokaže poželjnim da neko promeni dotadašnju meditaciju.
Rasprostranjeno je verovanje da učitelji individualne meditacije već svojim prisustvom poboljšavaju emocionalno stanje učesnika na jednom meditativnom danu a mnogi od učesnika izveštavaju da - ako provedu izvesno vreme u prisustvu učitelja - kasnije uspešnije izvode one zadatke koji su im pre toga teže padali, što se verovatno može objasniti placebo efektom, kao što je i većina istraživanja o placebo efektu do sada pokazala da se isto dešava kada se radi o isceljenjima putem bioenergije, homeopatije i ostalih alternativnih postupaka.
Na kraju nezavisno od toga da li je u pitanju placebo efekat ili delovanje nekih nama do sada nepoznatih, takozvanih 'suptilnih' energija, važan je rezultat a to je povoljno delovanje na one koji se izlože dejstvu navedenih činilaca. Čak su i istraživanja o delovanju psihoterapije pokazala da većina takozvanih naučno potvrdjenih metoda deluje najvećim delom preko ubedjenosti terapeuta da će primenom takvih metoda pomoći klijentu i ako mu podje za rukom da takvim verovanjem 'mentalno inficira' klijenta, uspeh je skoro zagarantovan!

23 October 2007

Učitelji individualne meditacije

Učenje individualne meditacije je staro više od jedanaest vekova i zapravo je pravo čudo što je uspelo da se dokotrlja do danas. Ako se uzme u obzir činjenica da je prenošeno s kolena na koleno usmenim putem i da su svi nosioci linije sve podatke u vezi sa učenjem morali da zapamte da bi ih verno preneli na svoje naslednike, onda je čudo jos veće. Tome se može dodati i podatak da je u istoriji Individualne meditacije samo nekoliko puta više od jedne osobe bilo zaduženo za očuvanje i prenošenje učenja a čuvari linije su obično bili vrlo aktivni učesnici javnog života sredine u kojoj su se nalazili. Zbog takvog položaja su često dolazili u dodir sa pripadnicima drugih misaonih struja i u raspravama sa pripadnicima tih struja preispitivali sopstvene stavove. Tako su neprekidno usavršavali učenje i prilagodjavali ga duhu vremena vodeći pritom računa da zadrže neutralan pogled na stvarnost i razvijaju tehnike koje će pomagati njihovim savremenicima u ličnom razvoju.
Tokom devetog veka je učenje stalo na sopstvene noge, preuzelo iz tradicija dalekog istoka ono što je izoštravalo um onih koji su ga primenjivali u svakodnevnom zivotu i razvilo se iz jedne iskre koja se može označiti samo jednom idejom u plamen koji je imao značenje snažne pragmatične filozofije življenja. U čemu se sastojala ta filozofija?
Jedan tibetski monah se zapitao posle godina provedenih u manastiru koji mu je bio i kuća i domovina, da li je jedini pravi smisao života prevazići patnju i - posle silnih pokušaja da prihvati put oslobadjanja od patnje kao jedini pravi - došao do zaključka da on sam više smisla pronalazi u dobrom zivotu i uživanju nego u odricanju i pokušajima da postigne unutrašnji mir i prestane da misli. Posumnjao je i u reinkarnaciju kao verovanje da se oni koji umru ponovo radjaju. Da li će se roditi ponovo kao ljudi ili u nekom drugom obliku zavisi od načina na koji su živeli u prethodnom zivotu. Počeo je da posmatra ljude oko sebe i došao do zaključka da nema pouzdanih dokaza za zagrobni zivot, što ga je navelo da potraži sagovornike medju drugim monasima.
Kada je iguman manastira saznao da nepoznati monah ima – po njegovom mišljenju – jeretičke ideje, izbacio ga je iz manastira što je anonimnog monaha prinudilo da započne život jednog lutajućeg monaha i on ga je predano vodio do kraja sopstvenog života.
Iscrpna priča o anonimnom monahu će biti objavljena u jednoj od knjiga u kojoj će biti i opisana istorija individualne meditacije a o filozofiji individualne meditacije pisacu u sledecem nastavku.

13 September 2007

Početak puta

Kada sam 1. Jula 1970. godine otišao na more da bih razmislio o sopstvenoj budućnosti, nisam slutio da će moj život krenuti pravcem za koji još nisam znao da postoji. Razočaran posle prve godine studija psihologije i shvativši da psihologija u najboljem slučaju može imati status nečega sto bi u budućnosti moglo da postane naučna disciplina, odlučio sam da preispitam svoju odluku o nastavku studija i da se oslobodim svih onih stvari u vezi sa kojima sam povremeno patio.
Već u gimnaziji sam razvio interes za matematiku i prirodne nauke a za psihologiju sam se opredelio slučajno - ponosan kao i većina mojih vršnjaka osetio sam se poniženim kada je moj profesor fizike obezvredio moje znanje i pokazao prezir prema meni jer - umesto da odem na takmičenje iz fizike - otišao sam da igram šah za ekipu gimnazije na takozvanoj gimnazijadi. Iako sam pre toga verovao da ću studirati fiziku, naglo sam promenio odluku i - umesto da uradim maturski rad iz fizike - uradio sam ga iz biologije a fiziku sam odbacio iz osećanja povređenosti.
Dakle posle jedne godine provedene u Beogradu tokom koje sam igrao šah i kartao se a na predavanja i vežbe odlazio samo povremeno dosao sam u Istru da bih se povukao od ljudi i proveo 25 dana u samoći, verujuci da ću tako uvesti nešto reda u sopstveni um i početi da se osećam bolje. Izabrao sam mesto u podnožju planine Učke u blizini morske obale i započinjao svaki dan nizom vežbi joge poznatih kao "pozdrav suncu".
Deset dana kasnije, dok je sunce izranjalo iza planine, pojavi se iz senke brda jedan čovek tako neobičnog izgleda, da sam prestao da vežbam za trenutak i pre nego sto sam odlucio da se ponovo posvetim vežbanju, oslovi me pitanjem, kakve su to vežbe koje tako predano izvodim na tako lošem hrvatskom da sam više pretpostavio nego razumeo ono što me je pitao. Odgovorio sam da vežbam jogu, na šta on samo doda - "ne vežbaš iz srca, ne umeš da vežbaš predano" - i ne sačekavši moj odgovor prođe pored mene i nestade na drugoj strani proplanka u šipražju.
Jos uvek ne znam šta me je navelo da razmišljam o njegovim rečima tokom celog tog dana, možda nedostatak drugih sadržaja jer sam bio sam i bez knjiga, ili iz sujete, jer sam verovao da sam vežbao sa potpunom predanošću. U svakom slučaju su posledice mojih razmišljanja bile skoro katastrofalne: odlučio sam da vežbam pozdrav suncu sve dok se ne poistovetim sa pokretima i ne izgubim sebe, jer sam u knjizi o jogi koju je napisala Jasmina Puljo pročitao da je vrlina u vežbanju ako se vežbač oslobodi takmičarskog duha i počne da izvodi svaku vežbu tako da joj u potpunosti pripada i u svesti nema nikakvih drugih sadržaja.
Sledećeg jutra sam vežbao sve dok me nije napustio i poslednji atom snage, što je izazvalo takvu upalu mišića da sam jedva uspevao da se pokrećem. Tokom narednih dana su bolovi u mišićima bivali sve jači ali znajući da se radi samo o upali mišića nadao sam se da će mi nastavak vežbanja pomoći da se oslobodim bolova. U to vreme je još uvek vladalo uverenje da se upala mišića najbolje prevazilazi daljim vezbanjem. Moje muke su se produžile tokom narednih 10 dana a zatim su bolovi počeli da slabe.
Dve nedelje posle prvog neobičnog susreta pojavi se ponovo onaj isti čovek, sede na debeli koren i reče da bi želeo da razgovara sa mnom. Bio je to Dhaly Charma, moj budući učitelj koji je došao da proveri da li sam spreman da preuzmem Učenje. Da ću ostati u Evropi umesto da odem tamo odakle je on došao bilo je neshvatljivo za mog učitelja a za mene je bilo neverovatno ono sto se desilo u tom razgovoru.
Nastavak sledi za nekoliko dana.

11 September 2007

Pozdravna rec

Dragi prijatelji,
dok citate ove redove sigurno se pitate zasto sam odlucio da pisem o individualnoj meditaciji, ako je ucenje prenoseno do sada putem zive reci tokom deset vekova sa jednog cuvara linije na sledeceg. Razlozi su jednostavni:
- u poplavi informacija bi se ucenje i akumulirano iskustvo predaka izgubilo ako ne bi bilo zabelezeno
- doslo je vreme da se i ovo ograniceno znanje stavi na raspolaganje onima koji zele da krenu putem licnog razvoja, umesto da i dalje provode najveci deo slobodnog vremena kao krompiri na kaucu gledajuci televiziju, jeduci cips i kikiriki i pijuci pivo
- kao prvi majstor individualne meditacije na zapadu dobio sam zadatak od mog ucitelja da ucenje prilagodim zapadnim uslovima sto znaci da koristim pisanu rec
- ono sto je napisano manje je podlozno zloupotrebi i promeni znacenja tokom prenosenja sa jedne osobe na drugu nego ziva rec
- pisani tekst se ne zaboravlja
- ono sto je zapisano moze se koristiti kao osnova za dalje unapredjivanje ucenja i prilagodjavanje duhu vremena
- na ovaj nacin mogu da dosegnem vise zainteresovanih za licni razvoj nego usmenim govorom.

Ziva rec je po dejstvu nezamenjiva jer u sebi nosi autenticnost onoga koji govori kao i stepen njegove uverenosti u ono sto govori. Uprkos tome je pisani tekst bar isto toliko znacajan za modernog coveka, jer ga prisiljava da potpuno usmeri paznju na ono sto cita posto nema drugih podataka koji bi potkrepili ili promenili verbalno znacenje.
Covek danasnjice je ionako verbalno zakrzljao jer ne mora da iskaze slike i predstave recima a zivotni sadrzaji su svedeni na virtuelnu stvarnost i virtuelni jezik tako da vecina zivi zivot drugih - onih za cijim nacinom zivota zude.
Kako mozete poceti da zivite sopstveni zivot i da konzumenta u sebi zamenite stvaraocem, kako da krenete putem znanja umesto da nastavite putem ka Alchajmerovoj bolesti, kako da ovladate razlicitim stanjima svesti i tako dozivite istinsku srecu, kako da rasterate tamu u sopstvenoj svesti i spoznate sta je blistavi um - to su samo neki od zadataka koje sam sebi postavio na pocetku pisanja ovih redova.
Ko krene na ovaj put zajedno sa mnom prevalice put znanja. Ko pored toga pocne i da praktikuje Individualnu Meditaciju pripremice se za veliki skok ka blistavom umu.
Onima koji su izdrzali do kraja u citanju ovih redova zelim srecan put, a ostalima - ako se prisile pa ikada u citanju dodju do ovog mesta izvinjavam se na ukradenom vremenu!