28 October 2007

O putevima i kako ih koristiti

Zamislite da putujete brodom preko debelog mora i da skočite u vodu upravo kada se brod nalazi na sredini, izmedju dva kontinenta. Svuda oko vas je magla i ne znate sta se sve u njoj krije. Brod sa koga ste skočili je otplovio dalje i ostavio vas sa dovoljno hrane i u jednom odelu sa vazdušnom izolacijom tako da ste zaštićeni od hladjenja. Imate samo dve mogućnosti: ili da počnete da plivate i tako stignete nekuda ako pre toga ne potrošite zalihe ili vas ne pojede ajkula, ili da se prepustite vodenim strujama i tako negde stignete ako pre toga ne završite u zelucu ajkule. Šta biste uradili?
Oni koji se odluče da preduzmu nešto pogodni su za put duhovnog razvoja a oni koji odluče da sačekaju verovatno će jednog dana završiti pred televizorom grickajući slane stapiće i kikiriki uz pivo, rakiju i kafu i poprimivši u medjuvremenu oblik ogromnog zivog krompira na kauču. Ovaj tekst je namenjen i jednima i drugima – prvima da bi shvatili kako još bolje mogu da se orijentišu u zivotu i donesu ispravnu odluku kojim putem da krenu dalje a drugima da bi shvatili koliko im je lepo samim tim što vode život po uzoru na Oblomova ne radeći ništa jer – ako su ikada dolazili u iskušenje da ipak nešto promene u životu – doći će do zaključka da su napor koji bi morali da ulože u lični razvoj i neizvesnost koja bi ih očekivala na svakom od puteva prosto nepodnošljivi tako da će moći samo da čestitaju sebi na ispravnoj odluci i da se nagrade još jednim pićem buljeći i dalje u ¬'električnu uspavanku'.
Postoje četiri konstruktivna puta u budućnost: prvi je onaj svima poznati koji se ispoljava na dva načina, kao put ka Bogu ili put ka sebi. Ako krenemo ka Bogu opredeljujemo se za jednu od religija zasnovanih na verovanju u Boga a ako krenemo ka sebi, izabraćemo Budizam. Drugi put se odnosi na traganje za pravim putem i pogodan je za one koji veruju da je već traganje za ispravnim putem pravi smisao zivota. Treći podrazumeva gradjenje sopstvenog puta a četvrti je put majstora. Ako imamo pravog majstora, doći ćemo do kraja i usavršiti ga a ako umesto pravog sledimo onoga koji sebe naziva majstorom ali nema ni znanje ni savršenstvo koje se moze prepoznati, osećaćemo se na kraju zivota kao oni koji su potrošili život na gledanje televizije.
Pošto je život još uvek kratak (iako nam istraživači obećavaju da ćemo živeti bar devedeset godina ako se u medjuvremenu ne razbolemo od neke smrtonosne bolesti) verovatno nam je za ispravan izbor ipak potreban pravi majstor – ma kako da nam se ne dopada ta ideja, predstoji nam prihvatanje jedne od dve mogućnosti – ili da pronadjemo pravog majstora ili da izgubimo sebe.
O svemu ostalom zaključite sami!

5 comments:

Ksenija said...

Zadovoljenje potrebe da se ostvarimo kao istinska ljudska bica je ona potreba koju dozivljavamo kao najvise ispunjavajucu, kaze Clarice Lispector, a ja se slazem sa njom. Ako je za ostvarenje ovog zivotnog zadatka potrebno pronalazenje pravog majstora, kojih smernica treba da se drzimo kada ga nadjemo, da ne skrenemo sa puta, vec da stvarno dodjemo do kraja, okrenemo se i kazemo: to je jedini put kojim smo zeleli da koracamo.

Unknown said...

Ako pronadjemo pravog majstora on ce nas voditi ka jasnoj svesti. Sa svakim sledecim korakom cemo tako postajati kriticniji prema putu kojim idemo. Ako ovladamo ispravnim misljenjem dolazicemo lakse do uvida u vezi sa svim onim cime se bavimo a uvidi ce nas ciniti toliko srecnim da cemo se na kraju puta duhovno poistovetiti sa majstorom i ostvariti konacni uvid - da je nase svesno postojanje prirodni produzetak njegove duhovne egzistencije.

Anonymous said...

" Ako je za ostvarenje ovog zivotnog zadatka potrebno pronalazenje pravog majstora, kojih smernica treba da se drzimo kada ga nadjemo, da ne skrenemo sa puta, vec da stvarno dodjemo do kraja, okrenemo se i kazemo: to je jedini put kojim smo zeleli da koracamo."
Da li je ovo pitanje ili konstatacija? Da li mozemo da pratimo smernice kada nadjemo pravog majstora i idemo putem sve vreme sigurni da je tp jedini kojim zelimo da idemo bez da cekamo sam kraj da bi se tek tada okrenuli i rekli da je to bio taj jedini put koji smo zelelli...?

juenxian said...

Ako je učitelj pravi za onoga koji je krenuo putem individualne meditacije, učenik će vremenom sticati jasniju svest i ako mu je stalo do uvida kao stepenica u budućnost, biće u stanju da prepozna u svakom trenutku da li je put kojim je krenuo onaj koji mu odgovara što bi značilo da je i učitelj upravo onaj koji može da ga prati na tom putu. Uprkos tome nema apsolutne izvesnosti i svako vrmenom postaje sve odgovorniji za sebe.

Anonymous said...

Citat: "Pošto je život još uvek kratak (iako nam istraživači obećavaju da ćemo živeti bar devedeset godina ako se u medjuvremenu ne razbolemo od neke smrtonosne bolesti) verovatno nam je za ispravan izbor ipak potreban pravi majstor – ma kako da nam se ne dopada ta ideja, predstoji nam prihvatanje jedne od dve mogućnosti – ili da pronadjemo pravog majstora ili da izgubimo sebe."

Kako ces sebe izgubiti?
Nikad se nisi ni imao. Nikad se nisi ni nasao. Mozda gubis samo iluziju da se imas. A cak ni nju nemas.
Posto si oduvek prazan, koje sebe ces izgubiti?

Dobri tekstovi.
Pozdrav