28 October 2007

O putevima i kako ih koristiti

Zamislite da putujete brodom preko debelog mora i da skočite u vodu upravo kada se brod nalazi na sredini, izmedju dva kontinenta. Svuda oko vas je magla i ne znate sta se sve u njoj krije. Brod sa koga ste skočili je otplovio dalje i ostavio vas sa dovoljno hrane i u jednom odelu sa vazdušnom izolacijom tako da ste zaštićeni od hladjenja. Imate samo dve mogućnosti: ili da počnete da plivate i tako stignete nekuda ako pre toga ne potrošite zalihe ili vas ne pojede ajkula, ili da se prepustite vodenim strujama i tako negde stignete ako pre toga ne završite u zelucu ajkule. Šta biste uradili?
Oni koji se odluče da preduzmu nešto pogodni su za put duhovnog razvoja a oni koji odluče da sačekaju verovatno će jednog dana završiti pred televizorom grickajući slane stapiće i kikiriki uz pivo, rakiju i kafu i poprimivši u medjuvremenu oblik ogromnog zivog krompira na kauču. Ovaj tekst je namenjen i jednima i drugima – prvima da bi shvatili kako još bolje mogu da se orijentišu u zivotu i donesu ispravnu odluku kojim putem da krenu dalje a drugima da bi shvatili koliko im je lepo samim tim što vode život po uzoru na Oblomova ne radeći ništa jer – ako su ikada dolazili u iskušenje da ipak nešto promene u životu – doći će do zaključka da su napor koji bi morali da ulože u lični razvoj i neizvesnost koja bi ih očekivala na svakom od puteva prosto nepodnošljivi tako da će moći samo da čestitaju sebi na ispravnoj odluci i da se nagrade još jednim pićem buljeći i dalje u ¬'električnu uspavanku'.
Postoje četiri konstruktivna puta u budućnost: prvi je onaj svima poznati koji se ispoljava na dva načina, kao put ka Bogu ili put ka sebi. Ako krenemo ka Bogu opredeljujemo se za jednu od religija zasnovanih na verovanju u Boga a ako krenemo ka sebi, izabraćemo Budizam. Drugi put se odnosi na traganje za pravim putem i pogodan je za one koji veruju da je već traganje za ispravnim putem pravi smisao zivota. Treći podrazumeva gradjenje sopstvenog puta a četvrti je put majstora. Ako imamo pravog majstora, doći ćemo do kraja i usavršiti ga a ako umesto pravog sledimo onoga koji sebe naziva majstorom ali nema ni znanje ni savršenstvo koje se moze prepoznati, osećaćemo se na kraju zivota kao oni koji su potrošili život na gledanje televizije.
Pošto je život još uvek kratak (iako nam istraživači obećavaju da ćemo živeti bar devedeset godina ako se u medjuvremenu ne razbolemo od neke smrtonosne bolesti) verovatno nam je za ispravan izbor ipak potreban pravi majstor – ma kako da nam se ne dopada ta ideja, predstoji nam prihvatanje jedne od dve mogućnosti – ili da pronadjemo pravog majstora ili da izgubimo sebe.
O svemu ostalom zaključite sami!

25 October 2007

O meditativnom danu i isceljenju

Ima nekoliko oblika povlačenja iz svakodnevnog života. Zainteresovani čitaoci mogu o njima više saznati u knjizi "Kako ukrotiti slona i majmuna". Najlakši za sprovodjenje je meditativni dan.
Obično se meditativni dani održavaju u jesen i proleće a za to postoji i poseban razlog: ta dva godišnja doba su nestabilnija od zime i leta jer se tokom njih dešava dramatična promena temperature praćena promenama u prirodi, što može da utiče na one koji meditiraju kao ometajući faktor. Tokom jednog meditativnog dana se energetski nivo i emocionalno stanje vežbača mogu dovesti u optimalno stanje i stabilizovati. Osim toga obično se vežbačima održi i jedno predavanje u kome se detaljnije objasni uloga grupne meditacije.
Najčešće se tokom meditativnog dana kombinuju meditacije sedenja sa meditacijama hodanja. Meditativni dani se mogu održavati po unapred pripremljenom planu ili pod vodjstvom učitelja. Ako učitelj organizuje i vodi meditativni dan, on održi i jedno do dva predavanja, čime se onima koji meditaciju koriste kao put ličnog razvoja omogućava da istovremeno idu putem znanja i putem prakse. Učitelj je u stanju (ako se radi o osobi od znanja) da prepozna koje meditacije u najvećoj meri odgovaraju svim učesnicima meditativnog dana vodeći računa o trenutnim uslovima svih učesnika, o njihovom zdravstvenom stanju i njihovim kratkoročnim ciljevima i obavezama. Obično je poslednji deo programa posvećen odgovorima na pitanja učesnika i davanju dodatnih uputstava za ispravno meditiranje, pod uslovom da se tokom dana pokaže poželjnim da neko promeni dotadašnju meditaciju.
Rasprostranjeno je verovanje da učitelji individualne meditacije već svojim prisustvom poboljšavaju emocionalno stanje učesnika na jednom meditativnom danu a mnogi od učesnika izveštavaju da - ako provedu izvesno vreme u prisustvu učitelja - kasnije uspešnije izvode one zadatke koji su im pre toga teže padali, što se verovatno može objasniti placebo efektom, kao što je i većina istraživanja o placebo efektu do sada pokazala da se isto dešava kada se radi o isceljenjima putem bioenergije, homeopatije i ostalih alternativnih postupaka.
Na kraju nezavisno od toga da li je u pitanju placebo efekat ili delovanje nekih nama do sada nepoznatih, takozvanih 'suptilnih' energija, važan je rezultat a to je povoljno delovanje na one koji se izlože dejstvu navedenih činilaca. Čak su i istraživanja o delovanju psihoterapije pokazala da većina takozvanih naučno potvrdjenih metoda deluje najvećim delom preko ubedjenosti terapeuta da će primenom takvih metoda pomoći klijentu i ako mu podje za rukom da takvim verovanjem 'mentalno inficira' klijenta, uspeh je skoro zagarantovan!

23 October 2007

Učitelji individualne meditacije

Učenje individualne meditacije je staro više od jedanaest vekova i zapravo je pravo čudo što je uspelo da se dokotrlja do danas. Ako se uzme u obzir činjenica da je prenošeno s kolena na koleno usmenim putem i da su svi nosioci linije sve podatke u vezi sa učenjem morali da zapamte da bi ih verno preneli na svoje naslednike, onda je čudo jos veće. Tome se može dodati i podatak da je u istoriji Individualne meditacije samo nekoliko puta više od jedne osobe bilo zaduženo za očuvanje i prenošenje učenja a čuvari linije su obično bili vrlo aktivni učesnici javnog života sredine u kojoj su se nalazili. Zbog takvog položaja su često dolazili u dodir sa pripadnicima drugih misaonih struja i u raspravama sa pripadnicima tih struja preispitivali sopstvene stavove. Tako su neprekidno usavršavali učenje i prilagodjavali ga duhu vremena vodeći pritom računa da zadrže neutralan pogled na stvarnost i razvijaju tehnike koje će pomagati njihovim savremenicima u ličnom razvoju.
Tokom devetog veka je učenje stalo na sopstvene noge, preuzelo iz tradicija dalekog istoka ono što je izoštravalo um onih koji su ga primenjivali u svakodnevnom zivotu i razvilo se iz jedne iskre koja se može označiti samo jednom idejom u plamen koji je imao značenje snažne pragmatične filozofije življenja. U čemu se sastojala ta filozofija?
Jedan tibetski monah se zapitao posle godina provedenih u manastiru koji mu je bio i kuća i domovina, da li je jedini pravi smisao života prevazići patnju i - posle silnih pokušaja da prihvati put oslobadjanja od patnje kao jedini pravi - došao do zaključka da on sam više smisla pronalazi u dobrom zivotu i uživanju nego u odricanju i pokušajima da postigne unutrašnji mir i prestane da misli. Posumnjao je i u reinkarnaciju kao verovanje da se oni koji umru ponovo radjaju. Da li će se roditi ponovo kao ljudi ili u nekom drugom obliku zavisi od načina na koji su živeli u prethodnom zivotu. Počeo je da posmatra ljude oko sebe i došao do zaključka da nema pouzdanih dokaza za zagrobni zivot, što ga je navelo da potraži sagovornike medju drugim monasima.
Kada je iguman manastira saznao da nepoznati monah ima – po njegovom mišljenju – jeretičke ideje, izbacio ga je iz manastira što je anonimnog monaha prinudilo da započne život jednog lutajućeg monaha i on ga je predano vodio do kraja sopstvenog života.
Iscrpna priča o anonimnom monahu će biti objavljena u jednoj od knjiga u kojoj će biti i opisana istorija individualne meditacije a o filozofiji individualne meditacije pisacu u sledecem nastavku.