23 October 2007

Učitelji individualne meditacije

Učenje individualne meditacije je staro više od jedanaest vekova i zapravo je pravo čudo što je uspelo da se dokotrlja do danas. Ako se uzme u obzir činjenica da je prenošeno s kolena na koleno usmenim putem i da su svi nosioci linije sve podatke u vezi sa učenjem morali da zapamte da bi ih verno preneli na svoje naslednike, onda je čudo jos veće. Tome se može dodati i podatak da je u istoriji Individualne meditacije samo nekoliko puta više od jedne osobe bilo zaduženo za očuvanje i prenošenje učenja a čuvari linije su obično bili vrlo aktivni učesnici javnog života sredine u kojoj su se nalazili. Zbog takvog položaja su često dolazili u dodir sa pripadnicima drugih misaonih struja i u raspravama sa pripadnicima tih struja preispitivali sopstvene stavove. Tako su neprekidno usavršavali učenje i prilagodjavali ga duhu vremena vodeći pritom računa da zadrže neutralan pogled na stvarnost i razvijaju tehnike koje će pomagati njihovim savremenicima u ličnom razvoju.
Tokom devetog veka je učenje stalo na sopstvene noge, preuzelo iz tradicija dalekog istoka ono što je izoštravalo um onih koji su ga primenjivali u svakodnevnom zivotu i razvilo se iz jedne iskre koja se može označiti samo jednom idejom u plamen koji je imao značenje snažne pragmatične filozofije življenja. U čemu se sastojala ta filozofija?
Jedan tibetski monah se zapitao posle godina provedenih u manastiru koji mu je bio i kuća i domovina, da li je jedini pravi smisao života prevazići patnju i - posle silnih pokušaja da prihvati put oslobadjanja od patnje kao jedini pravi - došao do zaključka da on sam više smisla pronalazi u dobrom zivotu i uživanju nego u odricanju i pokušajima da postigne unutrašnji mir i prestane da misli. Posumnjao je i u reinkarnaciju kao verovanje da se oni koji umru ponovo radjaju. Da li će se roditi ponovo kao ljudi ili u nekom drugom obliku zavisi od načina na koji su živeli u prethodnom zivotu. Počeo je da posmatra ljude oko sebe i došao do zaključka da nema pouzdanih dokaza za zagrobni zivot, što ga je navelo da potraži sagovornike medju drugim monasima.
Kada je iguman manastira saznao da nepoznati monah ima – po njegovom mišljenju – jeretičke ideje, izbacio ga je iz manastira što je anonimnog monaha prinudilo da započne život jednog lutajućeg monaha i on ga je predano vodio do kraja sopstvenog života.
Iscrpna priča o anonimnom monahu će biti objavljena u jednoj od knjiga u kojoj će biti i opisana istorija individualne meditacije a o filozofiji individualne meditacije pisacu u sledecem nastavku.

4 comments:

Ksenija said...

Ako se ucenje o individualnoj meditaciji prenosilo sa jednog nosioca linije na drugog tokom mnogih vekova, to sto je do nas stiglo do danas nije cudo, naprotiv, samo je znak se ucenje dobro prilagodjavalo promenjenim zivotnim i ljudskim uslovima. Nosioci linije su kao brodovi koji su uspesno doplovili do sledece luke. Jedva cekam da cujem vise o prakticnoj filozofiji zivljenja u individualnoj meditaciji! Inspirativno je znati da je moguce rasti i biti sve bolje u nasem brzom vremenu i slozenim zahtevima zivota. Pisi nam vise o tome KAKO. Hvala unapred.

juenxian said...

Filozofija individualne meditacije je zapravo filozofija svakodnevnog zivota i namenjena je samo onima koji nisu uvek sami sebi najbolje društvo već se ponekad nerviraju ili pobesne, nekada postanu malodušni a često im ponestane upravo onda daha kada bi mogli da dostignu veliki cilj i iznenade sebe.

Sasa said...

U cemu je tajna da je jedno elitisticko ucenje kao sto je individualna meditacija ostalo tako interesantno za ljude naseg vremena a da pritom gotovo sve svetske religije ne mogu da nam daju odgovore na pitanja koja sebi postavlja covek danasnjice. Hvala ti za ove nama tako potrebne lekcije! Puno pozdrava sa snegom zavejanog Zlatibora.

Sasa said...
This comment has been removed by the author.