25 November 2007

Još malo o individualnoj meditaciji

Pre dva dana me je posetila jedna operska pevačica sa kojom sam pripremao trening za "sales force" sto bi se moglo prevesti kao "prodajna snaga" jedne firme za proizvodnju i prodaju muške mode. Upoznao sam je pre nešto manje od dve godine u jednom kafeu u Štutgartu i tada smo razgovarali o budizmu i individualnoj meditaciji. Priznala mi je da me tada nije baš najbolje razumela jer je stalno pokušavala da pronadje u onome što sam joj objašnjavao budističke ideje i svrstala me je u jednog od zastupnika budizma. Znala je da u budizmu ima mnogo pravaca koji se značajno razlikuju jedni od drugih tako da joj nije bilo teško da individualnu meditaciju podvede pod svoju misaonu šemu. Suočen sa njenim nerazumevanjem započeo sam razgovor tako što sam prvo pažljivo saslušao svako postavljeno pitanje i pokušao da ga odgovorim što jednostavnije i jednoznačno. U ovom prilogu izlažem upravo one rezultate našeg razgovora koji unose više jasnoće u istoriju i razvoj individualne meditacije.
U vezi sa odnosom individualne meditacije prema religijama se razvila interesantna diskusija. Osnovno pitanje je bilo da li pripadnost jednoj religiji isključuje mogućnost da se ide putem individualne meditacije. Odgovor je da je put individualne meditacije nezavisan od religiozne pripadnosti jer se meditativnim tehnikama u okviru individualne meditacije unapredjuju filogenetski najmladje funkcije svesti označene kao koncentracija, oštrina uma, kreativnost i snaga uma. Ako neko razvije sopstvenu koncentraciju do nivoa na kome može da nesmetano usmeri pažnju na jedan pojedinačni objekat ili proces i da je zadrži na tom objektu tokom nekoliko minuta bez ulaganja velikog napora, onda tu vrstu koncentracije označavamo lakom koncentracijom i ona je preduslov za sticanje savršene oštrine uma. Ako je osoba u stanju da raščlani jednu složeniu celinu na njene sastavne delove do najmanjih sastojaka i da ih istovremeno nepristrasno posmatra u sopstvenoj svesti govorimo o slobodnoj oštrini uma. Treći stub ličnog razvoja je označen kao kreativnost - sposobnost da um proizvodi sadržaje sa kojima još nije došao u dodir, dakle da stvara nešto novo, do tada još ne doživljeno. I na kraju četvrta funkcija svesti se naziva snagom uma i može se razviti do takvog nivoa da je nazivamo savršenom snagom uma. Spretnim korišćenjem navedenih sposobnosti onaj koji se nalazi na putu ličnog razvoja može u znatnoj meri ulepšati sopstveni život jer se tako osposobljava da sopstvenu sudbinu dobrim delomzameni namerom, naročito ako koristi navedene stubove svesti da bi shvatio na šta može uticati i kako da to izvede.
Osobe sa visoko razvijenom koncentracijom, perfektnom snagom uma i savršenom oštrinom uma biće u stanju da se posvete sopstvenoj veri mnogo svesnije od onih koje prate put utonule u mlaki trans svakodnevice i žive od danas do sutra čekajući da im se desi nešto lepo u životu dok ne dodju do njegovog kraja i uberu plodove vere koju su praktikovali kao naviku bez žara. Drugim rečima individualna meditacija, ako uopšte utiče na veru može samo da pomogne osobi koja veruje da veruje svesnije.
Isti je odnos izmedju individualne meditacije i psihoterapije. Pošto terapijski efekti zavise od sposobnosti osobe da jasno misli, da se dobro koncentriše i da se odupre onim sadržajima koji bi mogli da pogoršaju njeno emocionalno stanje, terapijski pravci koji su namenjeni rešavanju emocionalnih i praktičnih životnih problema mogu postići još bolje terapijske rezultate ako klijent raspolaže odgovarajućim sredstvima za bolje korišćenje terapijskih metoda, a to su koncentracija, oštrina i snaga uma.
Moja sagovornica, inače učenica Lame Ole Nidala je shvatila i - što je još važnije - prihvatila ovo obrazloženje, jer je zaključila da bi bilo dobro raditi na sva tri stuba svesti kako bi se što pre došlo do konačnog uvida u prolaznost svih stvari i time prevazišlo prianjanje što bi za posledicu imalo oslobadjanje od patnje.
Sledeće pitanje se odnosilo na prenos individualne meditacije sa jednog čuvara linije na sledećeg. Kada je saznala da je uvek postojao samo jedan čuvar linije, pitala se zašto i zar to nije dovelo u pitanje preživljavanje celog učenja, jer se uvek moglo desiti da jedan čuvar linije umre pre nego što stigne da prenese učenje na svog naslednika.
O tome u sledećem prilogu!

No comments: