26 November 2007

Prenošenje učenja

Kao što sam obećao u prethodnom prilogu, opisaću u ovom kako je učenje individualne meditacije uspelo la preživi deset vekova iako se uvek prenosilo usmenim putem sa jedne osobe na drugu.
Jedno od osnovnih takozvanih funkcionalnih pravila je uvedeno u individualnu meditaciju jos u devetom veku iako meni nije poznato kada. Pouzdano je da se to desilo izmedju 830. i 850. godine i da pravilo potiče od prva dva učitelja. Jedan od njih je bio osnivač individualne meditacije koji je dobio ime Bez Doma u manastiru Šaolin a drugi njegov najbolji prijatelj Bong Doi.
Prvo funkcionalno pravilo individualne meditacije glasi da u učenju nema dogmi. Čak ni pravilo da nema dogmi ne bi trebalo shvatati kao dogmu, jer ako se bilo kada pokaže da je za razvoj ličnosti bolje imati dogme onda će i to funkcionalno pravilo biti zamenjeno nekim drugim koje će regulisati korišćenje dogmi.
Na pitanje, zašto se učenje prenosilo uvek samo na jednog naslednika a ne na nekoliko istovremeno odgovor je jednostavan: Samo jedna osoba je mogla da preuzme učenje i vodi računa o njemu obezbedjujući homogenost učenja. Već kod dva učitelja bi se razvila dva pravca tako da bi se učenje vremeno pretvorilo u sve veći broj pravaca, što bi dovelo do pada kvaliteta učenja. Pošto je uloga nosioca linije bila da proveri da li učenje odgovara potrebama ličnog razvoja njegovih savremenika, prvi zadatak se sastojao u proveri učenja, što je podrazumevalo i proveru u smislu saglasnosti učenja sa postojećim znanjem i naučnim otkrićima. Tako se učenje razvijalo i usavršavalo iz generacije u generaciju što znači da trenutno raspolažemo onim izdanjem učenja koje je najpovoljnije za lični razvoj u odnosu na njegovo ukupno postojanje.
Svaki čuvar linije formira prvo jedan odbor od nekoliko osoba koje imaju zadatak da brinu o svim sadržajima učenja i konzerviraju ga sve dok sledeći čuvar linije ne preuzme odgovornost za učenje. Preuzimanjem učenja on se istovremeno obavezuje da proveri učenje i da ga ako je potrebno prilagodi nivou znanja i duhu vremena u kome zivi a zatim da formira novi odbor za konzerviranje učenja, da prenese znanje na članove tog odbora i na kraju da pronadje novog čuvara linije i da na njega prenese sve što zna. Osim toga svaki čuvar linije je obavezan da zna sve o meditaciji kao sredstvu ličnog razvoja u okviru svih velikih tradicija, jer se samo tako može odrzati najviši mogući nivo kvaliteta učenja.
Ako čuvar linije umre pre nego što prenese učenje na njegovog naslednika, tu ulogu preuzima odbor koji ne sme da menja učenje vec samo da ga stavi na raspolaganje sledećem čuvaru linije u konzervisanom obliku, tako da sledeći čuvar linije ponovo može da proveri učenje, da ga po potrebi usavrši i stavi na raspolaganje čovečanstvu.
Jasno je da je učenje individualne meditacije elitno, jer je dostupno samo malom broju onih srećnih ljudi koji imaju priliku da dodju u dodir sa učiteljima individualne meditacije, da ih razumeju i budu spremni da iskoriste jedinstvenu šansu koja im se ukaže, jer samo tako se nalaze neprekidno na vrhu najviše planine sa koje mogu da se vinu u nebo.
O tome kako se može naučiti letenju pisaću u sledećem prilogu!

6 comments:

Anonymous said...

Dragi JX,
bas sam zadovoljna sto sam imala otvorene oci da vidim i prepoznam priliku koju si mi pruzio, a zatim da se za nju cvrsto uhvatim. Moja namera je da se vredno penjem stopu po stopu i nadam se da cu stici do vrha planine i vinuti se visoko. Naslucujem kakav me mir tamo ceka. Pisi sto pre kako se leti.

Anonymous said...

Dragi Juen Xian,
tvoja prica o prenosenju ucenja lici na pesmu, nosilac linije je prvo dirigent, a zatim i kompozitor, u trenutku izvodjenja te viseslojne melodije, dok je slusamo, ne mozemo znati sta se sve dogodilo iza kulisa dok pesma do nas nije stigla i nije nas ponela svojom lepotom i snagom. Prava je cast biti u prilici da je slusam i razumem. Kako li ce tek biti kad budes pisao o letenju, wooooooooow, vec sad se radujem i stimam se kao instrument za bolju pesmu i visoki visoki let. Hvala ti.

juenxian said...

Ksenija prica o letenju je kao kada citas parfem od Patricka Süsskinda i mislis da je sve lako a zapravo mozes uzivati samo u prici koja te ipak posle ponese na nebo.

juenxian said...

Letenje u meditaciji sastoji se od umetnosti zivljenja. Prvo se radujemo nagovestaju onoga sto ce se desiti, zatim se radujemo samom dogadjaju i na kraju prezivljavamo dozivljeno kao dobra krava na zelenoj livadi.

Anonymous said...

Dragi Ucitelju,
(nadam se da smem tako da Te oslovim)
gladni smo!
Pisi nam cesce
Pozdrav :)

Anonymous said...

htedoh da se nadovezem na post o filozofiji individualne meditacije medjutim iskljucio si opciju za komentarisanje.. pronadjoh, nedvosmisleno, sebe i svoje iskustvo u tvojim rechima i opisu prvih seansi meditiranja i sta su one donele.. pronadjoh koliko ima ponudarnosti moje iskustvo, moja "borba" sa mislima i nemogucnost fokusiranja na samu meditaciju .. shvatila sam koliko greshim sto se TRUDIM da misaono, silom odstranim misli umesto da dopustim sebi jedno opusteno posmatranje chime, lagano, bez upinjanja i borbe sa istim, dajem sebi da se misli lagano udaljavaju od mene stvarajuci jedan tkz. brisan prostor.. i zivot odista jeste pocheo da se menja od kad sam dopustila sebi da bez forsiranja GLEDAM svoje misli i emocije, ne prijanjajuci.. (kao svedok svoje lichnosti sam u sve vecoj mogucnosti da obuhvatim sve vecu grudu svoje slike sebe i svega s chim je ona povezana.. i ona se shiri sa shirenjem moje svesti) osmotrila sam u magnovenju jedan "prostor" koga ja zovem igralishte beskrajnih mogucnosti.. i mene kao kreatora moje stvarnosti..